Pedagoško savetovanje

Savetodavni rad, odnosno rad sa učenicima je jedna od 9 oblasti rada pedagoga kao stručnog saradnika u školi, definisana Pravilnikom o svim oblicima rada stručnih saradnika. Kao posebna oblast, realizuje se kroz 9 podpodručja, od kojih se ovaj tekst posebno bavi jednim: identifikovanje i rad na otklanjanju pedagoških uzroka problema u učenju i ponašanju.

Savetodavni rad u školi

Na savetodavni i/ili pojačan vaspitni rad kod pedagoga učenici srednje škole dolaze uglavnom kada imaju neki problem u učenju. Problem u učenju se javlja kada učenik ima poteškoće u postizanju bilo akademskih (vezanih za postignuća u okviru nastavnih predmeta u školi), bilo socioemocionalnih ciljeva (pogrešne interpretacije u odnosima sa vršnjacima i odraslima, zastoji u komunikaciji i unutrašnji ili spoljašnji konflikti). Ciljevi povezani sa emocionalnim i socijalnim funkcionisanjem je teže obraditi i za to je potrebno više vremena jer najčešće obuvataju analizu širih konktestualnih uslova zbog kojih su i nastali (često obuhvatajući i porodičnu dinamiku, vršnjačke odnose, individualne osobenosti samog učenika).

Osnovna suština savetovnog rada pedagoga sa učenicima se sastoji u transformaciji određene situacije u problem učenja i davanju odgovora na pitanje šta je potrebno da učenik nauči kako bi određen problem prevazišao? Da nešto osvesti, ponovo interpretira, razume, zauzme drugu perspektivu, prihvati greške, preuzme inicijativu, argumentuje stav? Šta u svom iskustvu učenik nije uspeo da savlada, koju vrstu podrške učenik traži i koja mu je potrebna?

U procesu rasprave i tumačenja pitanja osobe koja traži savet, iniciraju se procesi učenja koji se na završetku konkterizuju kao odgovor na pitanje koje je onog ko traži savet dovelo na savetovanje…Svojim pitanjima savetnik ostvaruje stav metodološki kontrolisanog neznanja koji na kraju doprinosi da se savetodavna situacija preobrati u situaciju (zajedničkog) učenja.

– O. Hehler, Pedagoško savetovanje.

U tom smislu, važna osnova pedagoškog savetovanja jeste koncept obrazovnog savetovanja (eng.educational counseling) zasnovan na specifičnom humanističkom pogledu na čovečanstvo koji oni koji traže savet posmatra kao subjekte sopstvenih života a savetnike vide kao pružaoce podrške u obrazovnim procesima donošenja odluka i razvoju zrelosti.

Razlika pedagoškog savetovanja i psihološkog savetovanja (razlika između pedagoga i psihologa)

Problemi u učenju, akademskom ili socioemotivnom, pedagozi posmatraju baš tako – ne kao dijagnostičke kategorije (iako oni sa sobom nose određenu vrstu procene i evaluaciju), već kao već kao zastoje u učenju koje je moguće otkloniti. Oni su sastavni i neodvojiv deo procesa razvoja ličnosti i različititim uzrastima se mogu različito manifesotvati u ponašanju, mišljenju i stavovima učenika.

U tom smislu, to je ujedno i osnovna razlika između pedagoškog (perpektiva učenja) i psihološkog savetovanja (perspektiva simptoma, dijagnoze i lečenja). Za razliku od savetovanja koji psiholozi i drugi profili obavljaju u oblasti medicine (psihoterapija, kliničko savetovanje), savetovanje u oblasti obrazovanja treba da odgovori na potrebe šire populacije učenika i roditelja onda kada se suočavaju sa “krizom”, koja kao normalna pojava prati različite faze odrastanja. Različite kategorije koje se koriste da bi se opisalo ponašanje učenika se posmatraju kao opisne kategorije, a ne kao indikatori simptoma i dijagnostičke kategorije (osim ako nisu nastale kao rezultat primene nekog psihodijagnostičkog instrumenta). U tom smislu, terminologija koja se koristi u obrazovanju da bi se opisala pojedina ponašanja učenika, nema isto značenje kao u kliničkoj psihologiji iako može upućivati na sličan referentni okvir (odstupanje, “nešto nije u redu”, problem).

U knjizi O.Hehlera, nemačkog pedagoga i psihoterapeuta za decu i mlade, pedagoško savetovanje se definiše kao oblik vaspitnog, pedagoškog delovanja usmerenog ka podršci učenicima u kontekstu samoučenja – procesa u kome odrasli pomaže učeniku da oblada veštinama ili stvori mehanizme podrške kako bi učenik mogao sam da reši problem. Naglasak je na (samo)učenju i ovladavanju onim što do tada nije postojalo u iskustvu učenika, a da bi učenik mogao dalje da uči, raste i razvija se. Suština pedagoškog savetovanja u tom smislu i jeste da se učeniku pomogne da pronađe sopstvenu suštinu koja je drugačija za svakog od nas.

Reference:

O.Hehler, (2013). Pedagoško savetovanje. Beograd: Eduka

Dr. Hannah Rosenberg, Pädagogische Beratung, 2023. https://www.socialnet.de/lexikon/Paedagogische-Beratung

Leave a Reply

WordPress.com.

Up ↑

Discover more from RethinkingPedagogy

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading